(F)11.07.1995. – 11.07.2008.(F)

DA SE NE ZABORAVI I NE PONOVI !!!

U zapecku, iz godine u godine, malo se ko bavi kolektivnom sutnjom o hiljadama onih koji su ucestvovali u zlocinu i hiljadama onih koji su zlocin posmatrali. Mi se prisjecamo Drazena Erdemovica, prvog vojnika VRS koji je priznao zlocin i ubijanja, i otvorio put da istina jednog dana dopre i do njegovih sugradjana Srba.

I dok se hiljade ljudi slijeva na mezarje u Potocarima, prekriveno sada vec redovima nisana, kako bi opet nanovo ovog 11. jula ukopali nove identificirane zrtve, u okolnim mjestima vlada neki mir. Kao da sve utihne. Bilo je u prvim godinama obiljezavanja genocida u Srebrenici svakakvih provokacija, ali iz godine u godinu, sve je tise. Kao da se neki tamni oblak spustio na savjest pa ne da progovoriti. Kako godine odmicu, tako i zlocin koji je pocinjen u Srebrenici postaje sve veci i veci. Kako postajemo normalna zemlja, tako nam iz ove daljine postaje sve nejasnije – kako su neki ljudi mogli pobiti toliko drugih ljudi, u svega nekoliko dana? Kako to da oni koji su ucestvovali u zlocinu i dalje sute? Kako to da i pored nepobitnih dokaza, masovnih grobnica, snimaka, i cega sve ne, i dalje postoje ljudi koji ne vjeruju da se zlocin desio i da je Vojska Republike Srpske to ucinila za Republiku Srpsku?

No, vremena kada ce se skruseno priznati i traziti izvinjenje od prezivjelih Srebrenicana jos su, izgleda, daleko.

Danas u Srebrenici i okolici ne postoje ljudi voljni da pomognu da se barem pronadju kosti ljudi koji su poubijani poput zivotinja, i da se nadju masovne grobnice kojima sire srebrenicko podrucje jos uvijek vrvi. Komsije Srbi jos uvijek sute. Suti vozac kamiona koji je vozio stotine mrtvih tijela u masovnu grobnicu, suti i bagerista koji je tijela iz te masovne grobnice prebacivao na kamion kako bi se premjestila na drugo mjesto, ali suti i neki coban koji je , dok je cuvao stoku, znao o cemu se radi pa mu se to sto se radi komsijama Muslimanima cinilo sasvim normalno. Sva trojica, mozda, nekad, negdje, osjete stid sto se i danas jos uvijek mogu zvati ljudima, kojima je ubijanje drugih ljudi izgledalo kao igranje saha .

Preuzeto sa http://www.sarajevo-x.com

lazrichakl
Hmm.. jedna otkachena cujica koja je dosla na ideju da swoje misli i razmisljanja prenese na papir..!..owaj na blog..=)=) Uziwajte..a ako wam se blogowi ne swidjaju.. Uvijek mozeTe izaci izz njih...=)=)=) Ljubim waSss...PuSsa(K)

Komentariši